nedjelja, 8. svibnja 2011.

(k)analizacija
           
            Kad sam prije dva miseca poca pisat ovaj blog nisan baš planira da ću vako puno pisat o Pagu i o politici. Dobro, zbog Paga mi ni žal, ali o politici...
            Namjerno san zadnji put zaboravi pisat o famoznon kanalu ki će nas raspolovit na Sjeverni i Južni Pag. Ili morebit na Pag i na Novaju. Vidiš, dali smo in čipku, nošnju, a još malo pa bi i škoj mogli imat. Ni dosta ca imamo dvi županije, cetiri općine pa moramo i dva škoja imat. Do sad san nas uspoređiva sa Cipron, ki je isto podiljen na dva komada. Jedan komad je Grčki, drugi je Turski. Jedan je u Europskoj Uniji, a drugi ni. Osobno, mislin da je to jedna od većih gluposti u toj Uniji, ali ne bi sad o tome. Mi bi sad bili još gori, stili bi se fizički odvojit. A zac? Za pusti brodi ki će nan doć u valu preko lita? Za tri kajića ka će odit na lignje na donje more preko zime? Ili možda neće jerbo će taj kanal tribat i platit za proć kroz njega.
            Sićan se, mali san bi, kad mi je otac prvi put spomenu taj kanal. Mali san bi, a bilo mi je smišno. Zac bi nas neki sti prepilit? Pa kako ću odit u grad od kuće? I kako mi je to parilo nemoguće, zaboravi san na to. Sve do nedavno, kad su ga opet pocali spominjat. I opet mi je bilo smišno. I opet san sam sebi postavja ista pitanja. I to je odma postala glavna tema u grad, svi su govorili samo o tome. Fala bogu, ipak je to ozbiljna stvar. Iako meni nikad ni parila ozbiljna. Parilo mi je da se sa tin kanalon samo želiju prikrit neke druge stvari, da judi misliju samo o kanalu, a ne o nekin bitnijin stvarima. Tako da nisan previše razbija glavu oko toga. I još uvik ne razbijan, ali vidin da su stvari partile dalje. Da se potpisuju peticije protiv tog kanala, da su su udruge udružile u udruge, protiv svega toga. Znači da neki judi ozbiljno misliju o tome kanalu. I oni ca su za i oni ca su protiv. Jedino ako nisu zajedno u tome pa zajedno munjuju ovaj narod. Ma nisu zajedno u tome, ne mogu ih baš stavit na istu bandu. Ali ja još uvik ne verujen da je to ozbiljno. I uopće ne razmišljan o turizmu, o porušenim kućama, o rušenju ovoga mosta koga još nismo ni finili. Meni je dosta pomislit da se škoj dili na dva komada. Ne bi sti nikog uvridit, ali to je tako debilan projekt, bez ikakvog smisla i logike. Osim možda, privatnog interesa par judi ki su na pozicijama. A znam, da su pozicije obrnute i da su oni oporba, a da druga vlast želi skopat kanal, ovi bi bili protiv. To znam.
            Danas san doša od posla i se san za stol sa materon i ocen. I onako san kaj malo dite pita oca:
            „Dobro, je stvarno moguće da se taj kanal prokopa?“
            „Teško“ - reka je otac - „Triba nać nekoga ki ima puno šoldov.“
            „Dobro, a ako se najde neki ki ima puno šoldov, je onda moguće?“ – opet san ga pita kaj onaj mali kome je prije dvajsetak godišć prvi put spomenu taj kanal.
            „Onda je moguće.“
Pa cekaj malo. Ca se nikoga neće pitat niš, samo će se skupit šoldi, njih osam u vijećnicu će dignut ruku za i skopat će se kanal? Pa tako? Se san o auto posli ubeda i poša potpisat tu peticiju. Iako mislin da te peticije nisu niš, predaš nekome ti papiri, a oni ih nanka ne pogedaju. Otereju guzice sa peticijon. Ali dobro, kad već postoji peticija, potpisat ću je. Tamo su me vukli za rukav, da vidin kako bi pari otok kad bi se to skopalo. Uopće nisan sti pogetat, itit oko, niš. Ja još uvik ne verujen da bi neki to stili napravit. Sedan godin kopat, zaustavit celi život u Pag. Ma ca sedan, sedandeset i sedan. I da se razumimo, pa nebi to utjecalo samo na Grad Pag. Pa to bi ubilo celi otok. I onda bi se ona dva škoja ca bi nastala od jednoga, oporavljala još sedandeset i sedan godin. Znači, za nekih sto pedeset i cetiri godine bi mogli opet partit naprid.
            Ponavjan, ja još uvik mislin da je to nemoguće, da se to neće dogodit. Ali peticiju san potpisa, za svaki slučaj. A ako peticija ne upali ćemo prosvjedovat, onako kako samo mi Hrvati znamo prosvjedovat. Mirno i dostojanstveno prosvjedovanje. Hm... A ako ni to ne upali? E onda ću kupit tamića i vozit kamen i zemju ca su skopali za taj kanal dok ne skupin dovoljno šoldov za poć ća. A onda ću poć ća od ovud. Jebiga...

Nema komentara:

Objavi komentar