o lipi Pagu moj
O lipi Pagu moj,
Uvik ću o tebi pisme pivat...
Stvarno nemam pojma kako da krenem pisat o ovoj temi pa sam napisao dva stiha poznate Paške pjesme. Doduše, mogao sam počet i ovako:
Ako se prošetaš Pagom
Vidiš puno čudnih stvari,
Vidiš jako lipo misto
Al' puno toga ovdje fali...
Bilo je to nedavno, dan dva prije Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana. Ali pustimo sad kršćanske blagdane, neda mi se o tome. Možda nekom drugom prilikom. Kad papa dođe do nas, bogobojaznih Hrvata. Uskrs ove godine pada jako kasno i prilika je to da se odradi jaka predsezona, pogotovo kad dragi nam gosti spoje taj Veliki tjedan sa onim prvomajskim. Dva tjedna krajem četvrtog mjeseca za savršen odmor u malom, pitoresknom gradiću na našoj krasnoj obali. Izlazim iz dućana s novom kutijom cigareta u ruci. Kako još nisam zapušio to jutro, otvaram kutiju odmah ispred dućana. Krećem lagano Velom ulicom prema pijaci s cigaretama u jednoj ruci i onim komadićem folije i papirića koji ostanu nakon otvorene kutije. Kako se to ne baca na pod, krećem u potragu za kantom za smeće. Ima jedna sto posto na pijaci, tamo je uvijek. Možda je uvijek, ali tada nije bila. Dobro, jedna bi trebala bit tamo kod kapetanije, tamo je isto uvijek. Ali ni tamo nije. Ok, nije sad problem nosit taj mali komadić smeća sa sobom po gradu, ali nije u redu da ne postoji kanta za smeće u gradu. Dobro, jedna je tamo kod mosta, našeg lijepog novog mosta. Na putu do mosta sretnem lokalnu facu.
„Ee! Ako greš do turističke, požuri!“- kaže on meni.
„Zašto?“- upitao sam nezainteresirano.
„Ma zajebavan te, turistička ne radi, hahaha!“
Kako ne radi? Pa jutro je, grad je pun ljudi, turista! Napokon je živnulo, a nama turistički info centar ne radi! Pa kako? A kante za smeće nema ni kod mosta. U cijelom lijepom, krasnom, jebenom gradu nema kante za smeće. Ne treba mi kontejner, treba mi ona mala, pa može se reć i ukrasna kanta za smeće. Umjesto da ih bude najmanje deset, nema ni jedne. Nisam provjerio ako turistička radi tako da ne mogu tvrdit da nisu radili. Možda se poznanik šalio, iako neznam zašto bi se tako šalio. Umjesto Velom ulicom gore, krenuo sam preko mosta, čija je gradnja počela prije dvije godine. Već su mogli izgradit most do Pelješca. Od Paga do Pelješca. Prije će krenut popravci na njemu nego što će bit gotov. Glavno da je kamen za završne radove skoro pa spreman. Barem tako govore glavešine već godinu dana. Ali ne radi se ništa. Nema se love. Nema se love? A gdje je ta lova? Tko bi trebao nabaviti tu lovu i zašto je nije nabavio? Možda se i prije početka gradnje znalo da se nema love za takav projekt. I, koliko ja znam, a možda i neznam previše, svaki projekt ima neke odgovorne osobe. I kad projekt uspije, odgovorna osoba pokupi pohvale, slavu. A kad projekt ne uspije, odgovorne osobe budu adekvatno kažnjene. Odgovaraju za propuste. Da li je netko, bilo tko, odgovarao za ovaj debakl? Da li uopće postoji odgovorna osoba?
Prošle godine na mostu je osvanuo grafit „Kada će most biti gotov?“ Smetalo mi je to, jer mislim da to nije način na koji se riješavaju problemi. Iako, u neku ruku čak i podržavam taj potez. Razumijem ga. A onda, opet nedavno, na stranicama radio Paga sam pročitao kako je na našem lijepom novom mostu neki ribar ili neka sipa napravila fleku i da je to jako ružno. I kako je gradonačenik izjavio da je taj ribar tim potezom pokazao koliko voli ovaj grad. Kako zna da je to bilo namjerno? Možda je to bila neka divlja sipa, bijesna što je izvučena iz mora, svjesna da će završit u nekom finom rižotu. A i da je bilo namjerno neznam čemu tolika frka. Pa oprat će se. Ako se oprao grafit, oprat će se i crnilo. A kad smo kod ljubavi prema svom gradu, naši političari su svojim zalaganjem i ponašanjem ofarbali taj most u nekakvu kričavu boju koja se ne može isprat. Nikad!
Prelazeći preko mosta sjetio sam se da je tu blizu i mali nasip. Ulica Mate Šavra po novome. Mislim da je barba Mate zaslužio puno više od nasipa koji izgleda kao da je negdje u Kabulu ili Bagdadu. S onom simpatičnom drvenom ogradom koju će trebat mijenjat za dvije godine. Jer ovim, Paškim tempom, nasip će bit popravljen 2036. godine pa bar da se ograda obnavlja. Tko je za to odgovoran? Ja samo znam da se tamo nešto kopalo i da se ništa posebno nije napravilo. I da je nasip nakon pola godine počeo tonuti. Zašto se kopalo? Tko je kopao? Tko je rekao da se tamo kopa? Da li je netko odgovarao zbog toga? Postoji li uopće odgovorna osoba? I hoće li gazdama smetati crnilo od sipe i na nasipu?
Prolazim most i sjedam u auto. Idem doma. Prolazim Prosikom koja ima predispozicije da bude najljepši dio grada, uz gradsku plažu, na samom moru. Ali Prosika ima Olympico koji će za pet godina izgledati gore od hotela na drugom kraju Prosike. Projekt koji je obećavao, ali je propao. Neznam zašto je propalo, ali znam da grad i tu vuče repove. Prosika ima i odlagalište starih automobila, veš mašina i sličnih stvari kod dotičnog gospodina kojem nitko ništa ne može ili ne želi napraviti. I na kraju Prosike, Bellevue, ruševina koja samo čeka pravi trenutak da se sruši i možda još usput nekog i ubije.
Parkirao sam auto ispred kuće i krenuo se spremati za posao. Turistički sam djelatnik u gradu kojem je turizam glavna gospodarska grana, glavni izvor financija. A predsezonu smo dočekali apsolutno nespremni, kao neko prljavo, porušeno malo mjesto u kojem se ništa nije radilo već jako dugo. Ako se netko pronašao u ovom tekstu vjerojatno se s pravom pronašao. Nisam nikoga imenovao jer neznam sve detalje oko svih tih projekata i blamaža i nereda u ovom gradu, ali više manje svi koji su sudjelovali u vlasti u zadnjih desetak godina krivi su što ovaj naš biser gubi sjaj i što sve više liči na rupetinu. Ma krivi su i oni što nisu bili na vlasti. A prošao sam samo centar i put do svoje kuće. Ne želim ni spominjat Bašacu ili Vodice. Toliko toga još ima da me sram i mislit o tome.
U biti, kad bolje razmislim, svi ti ljudi na vlasti su izabrani na izborima, tako da i mi, građani ovoga grada snosimo možda i jednak dio krivice za sve to. O lipi Pagu moj...
Nema komentara:
Objavi komentar