laptop

        Nakon što je tri tjedna bio na popravku, konačno sam ga dobio. Kad sam ga kupovao nisam baš zamišljao da će mu trebat servis nakon sedam mjeseci. Nije da je neka jeftina igračka pa da me nije briga. Solidnu cifru sam ja dao za njega da bi on riknuo nakon nekoliko mjeseci. No dobro... opet radi. Nikad nisam bio neki freak što se kompjutera tiče i nikad nisam skroz razumio priče u megabajtima, ali navikao sam se da ga imam tako da mi je baš falio ova tri tjedna. Dobro, pretjerujem malo, falio mi je ponekad samo. A kako nisam imao komp nisam ništa ni pisao pa mi i to malo zafalilo.

            A svašta se dogodilo u ta tri tjedna servisiranja mog laptopa. Napokon je završila trogodišnja gradnja gradskog mosta, saniran je mali nasip, sanirana je i cesta kod Bellevuea nakon što je cijelo ljeto bila opasnost i za pješake i za vozače. Ups...nije. Trebao bi puno duži servis da se to riješi.

            Ne znam što se događalo u Pagu jer nisam previše izlazio, ali je zato u domovini bilo zanimljivo. Dinamo je u ligi prvaka, a reprezentacija je pobijedila dva puta u tri dana. Bilićeva izjava nakon pobjede na Malti kako smo pobijedili na teškom gostovanju me nasmijala do suza. Malta je inače nogometna sila trenutno pozicionirana na visokom 167. mjestu Fifine ljestvice. Inače, Bilić mi je car, ali u zadnje vrijeme izgleda da je izgubio kompas. Ali ok, riješili smo Izrael, Grci kiksali i mi opet prvi u skupini. Naše prvenstvo je riješeno u prvih šest kola i do kraja prvenstva ostaje mi samo da pratim mog Hajduka kako se sa Osijekom i nekim Slaven Belupom tuče za drugo mjesto. Vratili nam se Bad Blue Boysi nakon godinu dana bojkota. Vratili se i pojeli govno. Neznam uopće čemu taj bojkot. Bore se protiv Mamića za njihov Dinamo. Pa da im nije tog tipa, kakav god da je, bili bi samo jedan prosječan klub iz neke pripizdine. Na kraju krajeva, ne navijaš za Mamića nego za Dinamo. Blamažu na prvenstvu Europe u košarci mi se uopće ne da komentirat. Nismo bili sposobni proći najlakšu skupinu u povijesti prvenstava. Glavno da je Draper postao Hrvat. Jebeš košarkašku reprezentaciju bez Amerikanca.

            Počela nam je i predizborna glupost od kampanje. Tri mjeseca optuživanja tko je što napravio dvitisuće i prve, devedeset i osme, četrdeset i pete, tko je sve crven, a tko je crn, tko je ustaša, a tko partizan. A  nitko da kaže kako bi to konkretno trebalo izgledat za godinu dana. Ili barem za tri godine. Kriminalci na vlasti i tragikomična oporba koja ne zna ništa drugo nego srat kako ništa ne valja. To može bilo tko. To upravo ja sad radim i uopće nije teško.

            Dvije nesreće s ljudskim žrtvama prouzročene od strane nekakvih lokalnih moćnika podigle su prašinu u javnosti. Horvatinčić na moru i neki mirni filmaš iz Osijeka, Guštin, koji je ubio majku i sina proletjevši kroz crveno sa svojim Porscheom. Horvatinčićev odvjetnik tvrdi kako je pritvor apsolutno nepotreban jer se on ionako osjeća loše i to mu je dovoljna kazna. E pa nije mu to dovoljna kazna. Guštinov odvjetnik je nakon tjedan dana izvukao dva ili tri svjedoka koja tvrde kako je on u biti prošao kroz zeleno na kobnom raskrižju. Nakon tjedan dana. Zanima me koliko su zaradili ti „svjedoci“. Vjerojatno ni njemu nije baš dobro pa mu ne trebaju optužbe kako je prošao kroz crveno. Lako za ljudske živote, ipak su to važni ljudi za Hrvatsko društvo, kao i onaj Čačić koji je prije godinu dana ubio Mađare na autoputu, a danas govori kako će on biti drugi čovjek nove Vlade. Blago nama s takvim važnim ljudima. Kad smo kod lokalnih moćnika, što je s našim dogradonačelnikom i njegovom afericom? Aferica je samo zato što nije bilo ljudskih žrtava. Pričalo se dan i pol i zaboravilo. Kako je lijepo biti lokalni moćnik...

            A trebalo bi napisat i nešto lijepo. E pa, lipo nam je vrime i lito još traje. I neka potraje što duže...