neueu?

            Devedesete godine prošlog stoljeća na Hrt-u se vrtila reklama na kojoj je bio vidljiv put Hrvatske u budućnost. Godina 1990. je bila na crvenom dijelu naše zastave i predstavljala je komunističku državu. '91. je crvenom bojom bila na bijelom dijelu zastave i predstavljala je krv u našem ratu za neovisnost, izlazak iz komunizma, izlazak iz Juge. Na plavom dijelu zastave, koja je predstavljala Europsku Uniju, žutim slovima bila je upisana 1992.

            Dvadeset godina nakon '92. koja je bila predviđena za naš ulazak u EU mi se nalazimo pred jednom od važnijih odluka u našoj novijoj, a i starijoj povijesti. Referendum o ulasku Lijepe Naše u Uniju. Još jednu... Što reći? Kakvu odluku donijeti, za što glasati? Koju posluku porati?

            Jugoslavije se ne sjećam, sjećam se samo ove naše novije povijesti, a od kad znam za nas guramo se u Europsku Uniju. Od uvijek su nas učili kako je EU cilj, kako je tamo bajno i sjajno, kako tamo problema nema. Kako je Talijan bogat, kako je Nijemac savršen, kako je Englez moćan. I cijeli život trčimo prema tamo. I nakon cijelog života trčanja prema tamo, sad me se pita želim li uopće tamo. Zašto me nisu pitali na početku te utrke, na sredini te utrke, zašto me pitaju na kraju te utrke? Čemu sad taj referendum? Nakon što su im predali generale, nakon što su ukinuli onaj slavni ZERP, nakon što su se naguzili kad god je trebalo sad nas se važno nešto pita. Idemo onda unutra bez referenduma.

            Ali kad ga već mora biti, dobro da je taj referendum sutra jer su počeli opako živcirat svi oni spotovi u kojima naši političari reklamiraju tu Uniju. Zanimljivo ih je vidjet svih zajedno, vlast i oporbu, crvene i crne, kako nas nagovaraju da glasamo za, čak i prijete s nekim mirovinama. Izgledaju u najmanju ruku, oprostite na izrazu, usrano. Na licima im piše: „Jebote što ako nam ne uspije sve ovo, što ako ovi naši glasaju protiv?“ I stvarno, što ako glasamo protiv? Kakve su posljedice? Pričao sam o tome s nekim ljudima i svi se slažu kako posljedica nema. Ja nisam baš siguran. Svako „da“ i svako „ne“ nose neke posljedice samo što možda kao narod nismo upoznati s njima. Možda smo i mi kao narod krivi, možda su postojale mogućnosti da se i prije upoznamo sa svim mogućnostima, posljedicama, plusevima i minusima. Ja osobno neznam što će nam dobroga dati Unija kao ni što ćemo dobroga dati mi njima. Mislim da se meni kao pojedincu, običnom malom čovjeku, neće puno toga promijeniti. Ali bilo bi sebično razmišljati samo o sebi. Tu su i djeca koju još nemam, ali se nadam da ću ih imati jednog dana. Možda će njima biti bolje za 20 godina. Ili ne daj bože gore...

            ZA Uniju koja puca po svim šavovima, koja je jedan od glavnih krivaca za ovu krizu što drma već dvije godine? PROTIV Unije koja nas je svojim pritiskom posljednih godina definitivno promijenila na bolje? Nemam pojma! Znam da mi pripadamo tamo, ali tamo pripada cijela Europa kao kontinent, a nisu svi tamo. Ma u biti, definitivno sam protiv, ali znam da bez njih ne možemo. I to je glavni problem, to je glavno pitanje. Kako bez njih? Mislim da smo u posljednjih dvadeset godina više puta dokazali kako sami niti znamo, niti možemo. Možda je ipak vrijeme da nas vodi netko drugi? EU?