partya (underground ll)

            Već je mjesec dana prošlo od kad sam se preselio u apartman, u kući svojih roditelja naravno. Kupio novu sjedeću garnituru, tepih, napravio jedan udoban prostor za življenje. I sve super, sve pet, samo fali jedna stvar, a to je bakalar. Hm, nije bakalar, fali mi internet. Naime, cijela moja kuća pokrivena je wi-fi signalom osim eto, ovog mog apartmana. Previše zidova, previše betona da bi taj fuckin' signal stigao do 3 metra udaljene kućice. Poprilično nevjerojatno za vrijeme u kojem se nalazimo i s obzirom na činjenicu da je internet svuda oko nas. Tako da sam trenutno u potrazi za najboljim ili najjeftinijim rješenjem ovog problema. Upravo zbog tog problema i nisam blogao u zadnje vrijeme. A svašta se dogodilo od kad sam zadnji put nešto napisao. Prošle godine je to bilo...

            Dakle, zabavan, ali i naporan prosinac zaokružio je isto takvu godinu. Prvo smo svirali u Rijeci, u Palachu kao predgrupa Antenatu, bendu koji je svirao u Pagu na „U po maja“ festivalu.  Svirku smo odradili odlično, barem što se kritika tiče. http://reggae.hr/clanak.asp?id=1663  Što se nas tiče, uvijek može bolje. Ali dobro, malo smo proširili bend i stvarno počeli ozbiljno radit i rezultati su naravno tu. Ono što moram napisat je da se divim ekipi koja je potegnula iz Paga na našu svirku. Ekipi iz Šiške koja je stalno uz nas. Neopisiv je to osjećaj, kad sviraš u nekom drugom gradu, a ispred tebe plešu ljudi iz tvog grada, koji su potrošili ono malo love koje su imali samo da bi došli na tvoj koncert.

            S druge strane, s Jargolom smo pjevali. I to isto uspješno. Nije da se hvalim, ali neki su rekli da nitko na Novaljskom Božićnom koncertu nije dobio takav aplauz. Nitko u petnaest godina. Vjerojatno malo pretjeruju, ali lijepo je bilo doživjeti tako nešto.  U biti, bili smo i sami iznenađeni, toliko iznenađeni da je jedan od nas onako ispred oltara malo glasnije šapnuo „Jebote!“

            Ono o čemu sam htio pisati dogodilo se između Palacha i Novalje, točnije 23.12. u Pagu u V magazinu. Htio sam pisati o tome još sutradan, ali bio je Badnjak pa Božić, pa dan poslije Božića, pa nisam imao internet, pa Nova godina, pa dan poslije Nove godine, pa nisam imao internet... U biti sam malo lijen, ali i imam puno posla i obaveza. I NEMAM INTERNET!

            Nakon deset godina Pag je ponovno partijao. Dobro, bilo je nešto elektronike  i „U po maja“ ali to je bilo u sklopu festivala, nakon glume, rappa, rocka, punka... Electronic Music Lovers je bila večer rezervirana za house, progressive pa na kraju i techno. I tu sam nastupao. Ali ne pišem o tome da bih se hvalio jer, ja sam tu bio totalno nebitan kotačić. Pišem o tome jer se u Pagu napokon organizirao i događaj takve vrste. Nakon rock scene oživjela je i elektronska. I znam da neće na tome stati. U to me uvjerio Đani Oguić, dečko koji je organizirao cijeli taj projekt, dj kome je to bio prvi nastup pred svojom, Paškom publikom. Uz nas dvojicu svirali su i Liquid (Zadar) i Tome (Šibenik), dečki koji se baš onako, bave s tim. Ok, njihova glazba mi nije nešto napeta, nekako je pre techno, ali u svakom slučaju dobro rade svoj posao. Ja sam u biti tamo zalutao, Đani me zvao jer sam to radio prije deset godina, zajedno sa Skiletom i Barbijem pa sam, onako za dobra stara vremena pristao. Iznenadio sam se kako dobro dečki to rade, ali i na koji način to rade. Mi smo svojedobno puštali glazbu s cd-a, danas se sve to radi uz pomoć kompjutera. Što je možda čak i lakše, samo malo treba uć u đir.

           

                S obzirom da nisam puštao deset godina svoj sam dio odradio sasvim solidno. Bio je to uvodni set složen od starih house hitova. Od Đanija sam očekivao da bude dobar jer sam znao da vježba, ali nisam znao da je tako dobar. Sat i pol pravog, melodičnog i veselog tech-housea koji je rasplesao krcati V magazin. Puštao je Đani i poslije Liquida i Tomislava, ali zadržao bi se malo na rasplesanom V magazinu. Zadnjih godina ne zalazim baš često u disko iz više razloga, ali to sad nije bitno. Ne znam kada je po zimi u disku bilo toliko ljudi.  Zabava, čagica...ma prava partya. Stigli su ljudi s cijelog otoka, mladi i oni još mlađi, old school i new school, Novalja, Kolan, Povljana, svi. I tete iz vrtića su bile. Ipak je to bila i humanitarna večer, a dio prihoda bio je namijenjen vrtiću. I zato me čudi jedna stvar. Nigdje nije bilo medija, nigdje nije bilo Paških novinara. Toliko portala u ovom gradiću pa da se nitko nije mogao pojaviti. Da nitko od njih nije mogao prenijeti što se unutra događalo, koliko je ljudi bilo, koliko se novaca zaradilo u humanitarne svrhe. Samo  šture najave dva dana prije.

            Znamo svaki korak Klape Sol, kad pjevaju Peružinke ili Jargola o tome se piše najava prije i hvalospjevi poslije predstave. Ništa protiv toga nemam, neka je to tako. Samo što, svako misto svoju klapu ima, ali malo koje misto ima scenu kao Pag. Da, pisao sam već o tome, ali želim opet, jer mislim da ljudi nisu svjesni što imaju u svom gradu. Nisu svjesni da 3ca nisu samo balavci koji seru bezveze u mikrofon, da Feng Shui nisu samo zgubidani koji na probama piju i puše, da je Pleetooya bila jedan od perspektivnijih bendova županije. Nisu svjesni da iza trosatne Đanijeve svirke stoje sati, dani, mjeseci rada i odricanja. A znam da mediji to mogu i trebaju prenijeti. Ne želim da sad ispadne kako napadam novinare, ali kad su već dobili kvalitetan događaj, još k tome humanitaran, zašto od toga nisu napravili vijest? Pa makar da popune svoje portaliće ili novine za koje pišu. Vjerujem da im se nije ni dalo izlazit vani tako kasno, na nekakav house party, ali možda su to trebali napraviti zbog ljudi koji čitaju te njihove portale. Na kraju krajeva, Paški portali se ne čitaju samo u Pagu ili na otoku. Netko izvana  se možda mogao zainteresirati, nešto ponuditi, nekako pomoći. A pomoći nikad dosta, bilo kakve pomoći.

            Premali smo da bi uspjeli sami. I klape i portali, bendovi i novinari, slikari i plesači ovdje mogu uspjeti ako rade zajedno. Samo zajedno.