little m: lijepa naša...

Kao što sam već napisao, Skopje je vlakom povezano samo s Nišem tako da smo prema Hrvatskoj krenuli busom. Čekale su nas dvije nove državice, Kosovo i Crna Gora. Na samom početku puta vidjeli smo i Skopje koje se ne gradi, prljavo, jadno i siromašno. Znali smo da postoji i znali smo da ćemo ga i vidjeti.

skopje

Nakon otprilike sat vremena, možda malo više, ulazimo u Republiku Kosovo. Uzbuđen jer sam tu, a opet razočaran jer sam samo u prolazu. Stajemo samo jednom i to na odmorištu na nekoj lokalnoj cestici, negdje blizu Peća. Kupujemo stvari potrebne za ostatak puta i krećemo dalje.

beograd

Službena valuta na Kosovu je Euro i imam osjećaj kako je to jedna velika praona novca Europske Unije, a vrlo vjerojatno i Amerike. Dućan na odmorištu je baš simpatičan, bez kompjutera, bez kase, samo teta koja ručno na papiru izračunava iznos koji smo joj dužni. Spiza za 5 i pol Eura. Jebeno...

refleksija - tu smo se skoro tetovirali

Već debelo u noći ulazimo u Crnu goru. Ovako po noći baš izgleda crno iako nije, baš kao što ni Crno more nije bilo crno. U 4 ujutro stižemo u Podgoricu, bivši Titograd, jedini glavni grad na našem putu u kojem nećemo boraviti. I opet razočaran jer smo samo u prolazu. Presjedamo u bus za Dubrovnik koji kreće u 6, potpuno prazan. Do Herceg novog bio je krcat turista koji su s Crnogorske obale išli za Dubrovnik, biser Jadrana, biser Mediterana.

a di sad jbt?

Crna gora je, koliko smo uspjeli vidjeti, jako lijepa i već nam na pamet pada jedan obilazak na nekom drugom putovanju. Možda zajedno s Ohridom, vidjet ćemo. Prošli smo cijelu obalu južnog nam susjeda i oko 11 sati ušli u Dubrovnik. I opet razočaranje jer smo samo u prolazu. Nikad nisam bio u Dubrovniku i sad kad sam tu idemo odmah dalje. Imali smo novaca za ostati, ali žurili smo doma jer je na svijet stizalo novo biće, Danijeli jako važno, tako da dvojbe uopće nije bilo. Za Dubrovnik ima još puno vremena, Toma se rađa samo jednom.

tu smo se napili - bukurešt

Uslijedio je najnaporniji dio ove maratonske etape, put od Dubrovnika do Splita, preko cijele Poljičke republike, sa stajanjem u svaku vukojebinu. Inače jako lijep kraj, zelen i brdovit, ali bili preumorni i jedva smo čekali da završimo ovu avanturu. Zato su vukojebine.

bukurešt

U Splitu smo boravili točno 27 sekundi, taman da preselimo torbe iz jednog autobusa u drugi. Put do Zadra smo prespavali, a kad smo stigli ugledali smo prvo poznato lice nakon dva tjedna. Bio je to moj tata koji je stigao po nas. U Pag smo stigli u 8 navečer. Iz Skopja smo krenuli prije 26 sati. U glavi je sve pomiješano, ne znamo što je bilo u Bukureštu što u Sofiji, kad smo bili na Kosovu, a kad u Podgorici. Kaos...

suputnica u kupeu

Tek što smo krenuli večerati na Danijelin mobitel stiže poruka: „Rodila je!!!“ To je bio znak da taj dan još nije gotov jer nas čeka proslava rođenja malog Tome, splitsko-novaljske kombinacije kojem smo se baš veselili. Danijela pogotovo. Do kraja života će govoriti kako je Toma čekao tetu Danijelu da se vrati s puta kako bi on mogao doći na ovaj svijet. Tulum je bio nezaboravan, jedan od boljih u životu. Onako mrtvi od puta izdržali smo do jutra. Bili smo turbo.

hm...bugarska

Sad se treba vratiti u realnost, lagano doći sebi i krenuti u potragu za poslom. Neće biti lako, pogotovo nakon ovakve avanture. Jer sve ono što smo vidjeli i doživjeli zove nas na novo putovanje, u novu avanturu. I to odmah, što je naravno nemoguće. Jer za sve to treba novaca, a novaca imaš ako nešto radiš i zaradiš. A putovali smo opušteno, na trenutke baš hedonistički, jeli smo po restoranima, izlazili, trošili.

crno more

Koliko me ovo putovanje promijenilo još ne znam, znam samo da me promijenilo. Srušilo je mnoge predrasude, a predrasuda je zajebana stvar. Priče o prljavim Rumunjima i opasnim Bugarima pale su u vodu. Ne kažem da ne postoje takvi Rumunji i Bugari, ali mi smo doživjeli nešto sasvim drugo. A prljavih i opasnih ima svugdje.

kamen gori, val se pjeni

Naravno da je bilo stvari i događaja koji nisu bili ugodni, poput četničkih kapa u centru Beograda, lutanja po vjetrovitom Bukureštu, pljačke u mjenjačnici u Varni, smrzavanja u Sofiji, ali sve to prekriveno je onim lijepim sjećanjima.

na eks prije svirke

Vožnja po Beogradu u prastaroj Ladi s taksistom koji mi se obraćao sa sine, ulazak u stari centar Bukurešta nakon jednosatnog lutanja, Lubomir, Ralica i kompletna ekipa metalaca iz Varne, Hostel Mostel u Sofiji, vožnja u kočiji po novom starom Skopju, svađa u Skopju nakon koje smo stajali zagrljeni na ulici nekih desetak minuta...sve to ostat će u sjećanju za cijeli život.

ha ha ha - tovar

Možda najvažnije od svega je što sam shvatio kako je lijepa naša daleko ljepša, čišća i kulturnija od svih tih zemalja koje smo posjetili. A one nisu jako udaljene od nas, to su nam susjedne države. Kažu da se ne treba uspoređivati sa slabijima i lošijima od sebe. E, pa možda baš nekad treba, da vidiš kako ti je dobro, kako si uspješan. Možda tako dobiješ snage i volje za sustizanje onih koji su bolji od tebe.