Ovo je prva etapa u kojoj nismo
koristili vlak kao prijevozno sredstvo. Skopje je željeznički povezan samo sa
Nišem, što je značilo da trebamo iz Sofije za Niš pa iz Niša za Skopje i to
noćnim vlakom. Nema šanse. U Skopje ćemo busom.
 |
| arheološki muzej - star 4 godine |
Dakle, bus iz Sofije krenuo je u 9 i
pol. Nakon nekih sat vremena vožnje ulazimo u Makedoniju, našu najjužniju i
posljednju državu na našoj Balkanskoj turneji. Sunčano i lijepo vrijeme samo
uljepšava dojam koji je ionako jako dobar. Dočekala su nas zelena brda i
planine, zemlja tako lijepa i pitoreskno divlja, vijugave ceste pune rupa.
Divno...
 |
| čaršija |
U Skopje stižemo oko 14:30 po
bugarskom vremenu koje je drugačije od našeg. Oni su, kao i Rumunji, sat
vremena ispred nas. Vraćamo vrijeme jedan sat unazad tako da stižemo u pravo
vrijeme za sve, za prijavu u hostel i za prvo razgledavanje grada. Iako na
skoro svim portalima upozoravaju da se taksi usluge ne uzimaju na kolodvoru jer
očito kradu, taksi uzimamo baš tamo. Razlika je možda par kuna i uopće nas nije
briga. Hostel, koji je najskuplji do sad, smješten je dvadesetak minuta pješice
od centra grada. Za razliku od Sofije, u Skopju je bilo vruće, oko trideset
stupnjeva. Čim smo došli u centar primjećujemo kako je Skopje jedno veliko
gradilište. U tom trenutku nismo ni bili svjesno kakvo gradilište.
 |
| sasvim slučajno u makedonskim nacionalnim bojama |
Kad smo kretali na ovo putovanje oboje
smo jedva čekali Skopje i grad nas je jednostavno oduševio. Za razliku od
Sofije pa i Bukurešta, sve znamenitosti Skopja su u centru grada, za dva sata
hoda ih vidiš sve. Preko sto spomenika, mostovi, slavoluk, povijesne zgrade,
Aleksandar Veliki ili možda bolje, Aleksandar Ogromni...sve. Kameni most
izgrađen u 15. stoljeću nas preko rijeke Vardar vodi do stare čaršije,
muslimanskog dijela grada, gdje smo ručali i popili prvu bocu Vranca. Dok smo
čekali hranu iz obližnjeg zvučnika zagrmila je molitva iz džamije u susjedstvu.
Nismo navikli na to pa smo iznenađeni upitali konobara koliko će to sve
trajati. Uz smijeh doznajemo da to traje samo par minuta. Kasnije smo i
posjetili džamiju. Skinuli cipele i ušli. Odmah na ulazu Danijelu su poslali do
vješalice da uzme maramu i omota glavu. Mene nisu ni pogledali. Smiješno.
 |
| al danijela |
Obišli smo i tvrđavu Kale, koja je
zatvorena zbog renoviranja, ali smo uspjeli ući i razgledati je. Nakon tvrđave,
kroz čaršiju i centar vratili smo se u hostel gdje doznajemo kako je cijeli
centar, osim mosta, izgrađen u zadnje četiri godine! Slavoluk u antičkom stilu,
sve one zgrade građene u raznim stilovima, svi spomenici, sve ono što nas je
osvojilo. Totalno su ludi, u vrijeme najveće krize oni su krenuli graditi i
grade i dalje, punom parom. Pitanje je samo hoće li izdržati i postati
turistički centar ili će bankrotirati. Na dobrom su putu za jedno i za drugo.
 |
| aleksandar ogromni |
Drugi dan smo krenuli na brdo,
pogledati milenijski križ, također podignut u posljednjih nekoliko godina s
kojeg se pruža fantastičan pogled na grad i okolicu. Još nije ni dovršen u
biti, kao i puno toga što se već reklamira i prodaje kao znamenitost i must see
mjesto. Do polovice brda nas voze potpuno novi doubledeckeri, po uzoru na
London koji ordiniraju po cijelom gradu. Drugi dio puta vozimo se žičarom, isto
tako potpuno novom. Sve je to novo, čisto, uredno i super. I stvarno se nadam
da neće sve propasti. Iako smo kroz drugi dan čuli dosta kritika na račun
Makedonske vlade jer, narod je gladan, a oni grade spomenike. Moram reći kako
nisam primjetio da žive loše jer voze se dobra auta, ljudi su sređeni,
izgledaju moderno, žive moderno. Ali to je ipak samo centar Skopja, drugo nismo
vidjeli.
 |
| skopje iz žičare |
Vjerojatno najvažniji datum u
povijesti Skopja, barem u novijoj povijesti je 26.07.1963, dan kada je grad
srušen u katastrofalnom potresu. Po cijelom gradu su spomen ploče s tim
datumom, skoro cijeli gradski muzej posvećen je tom događaju. Sam muzej se
nalazi u staroj zgradi gradskog kolodvora koja je srušena u istom potresu. Sat
na kolodvoru stao je na 05:17, što je točno vrijeme potresa koji je tako očito
obilježio ovaj grad.
 |
| BE STUPID |
Večerali smo u najstarijem dijelu
Skopja, Tebar Maali, koji ne izgleda kao najstariji dio nego su u njemu smješteni
restorani i kafići i vjerojatno je omiljeno mjesto za izlaske mladih Makedonaca
i turista. Nismo zalomili kao što smo možda planirali, samo smo popili nekoliko
pića i otišli u hostel. Pogledali smo film, opet, i otišli na spavanje. Čekao nas
je duuuuuug put do lijepe naše, busevima preko Kosova i Crne gore. Po našim
procjenama, nekih tridesetak sati puta.
Skopje je super, Makedonija je
super, vraćamo se 100 %. Moramo se vratiti jer nismo stigli posjetiti Ohrid što
je meni osobno bila velika želja. Ali nema se više vremena, a ni novaca...
Jednom drugom prilikom
 |
| 26.07.1963 |
Nema komentara:
Objavi komentar